Medijskom sektoru su neophodne promene, a Medijska strategija daje priliku za važan korak napred, ali će se tek pokazati da li će ta šansa za popravljanje odnosa vlasti i medija biti pravilno iskorišćena za dobrobit medija i društva, ocenili su autori publikacije "Monitoring medijske scene u Srbiji".

Advokat Slobodan Kremenjek je istakao da je na medijskim i novinarskim asocijacijama da ne dopuste da "iznuđena" ponuda vlasti za zajednički rad na Strategiji bude zloupotrebljena, "zarad novih političkih trgovina i nove preraspodele političkog uticaja na medijsku sferu.

On je ukazao na ulogu države na medijskoj sceni, jer prepuštanje tržištu i tržišnim mehanizmima da sami regulišu tu oblast, može da dovede do rezultata koji ugrožavaju neke od temeljnih vrednosti kao što su očuvanje i promocija medijskog pluralizma, kulturnog identiteta i samog prava građana da budu informisani o stvarima od javnog interesa.

Pored regulative, ocena posmatranja medijske scene jeste da je i dalje politička volja opterećujući faktor za stanje u medijima, da je medijsko vlasništvo i dalje netransparentno, privatizacija nije sistemski rešena, a mediji na lokalu se suočavaju sa teškim problemima zbog velikih pritisaka na uređivačku politiku zbog finansiranja iz budžeta.

Naučna saradnica Instituta društvenih nauka Jovanka Matić rekla je da je analiza javnog servisa u Srbiji pokazala da ga niko ne kontroliše, niko se o njemu ne brine, ali i da se ne zna kome je javni servis odgovoran za svoj rad, svoja postignuća ili pobačaje i kako se ta odgovonost iskazuje.

Matić je takođe ocenila da je Medijska strategija šansa da se otvori važno pitanje javnog servisa i da se kroz taj dokument formulišu mehanizmi za pravnu, krivičnu i finansijsku odgovornost za ostvarivanje uloge javnog servisa.

Kako je ocenila, nedostaje redovan, nepristrasan i kritički uvid u tekuće funkcionisanje javnih medijskih servisa i njihovu neposrednu budućnost.

"Ogromna i izuzetno važna nepoznanica delovanja javnog servisa je njegovo poslovanje - ostvarivanje programskih funkcija, udeo pretplate i reklame u prihodima, rashodi, godišnji finansijski bilans, plate zaposlenih, način donošenja poslovnih i programskih odluka u upravnim telima...", kazala je Matić.

Ona je zaključila da bi trebalo inivirati redovni nezavisni monitoring produkcije javnog servisa koji bi tu produkciju stavio u sistemski kontekst i analizirati kako se programske obaveze obavljaju u određenom periodu i u odnosu na javne emitere u regionu i komercijalne domaće emitere.