Čedomir Nestorović, ESSEC
S kim u svet?
Autor: Mirjana Prljević
“Činjenica da su Emir Kusturica, Goran Bregović ili Novak Đoković postali svetski brendovi potvrđuje da rad, istrajnost i talenat nepobitno pobeđuju”, tvrdi profesor međunarodnog marketinga i geopolitike u vodećoj školi za menadžment u Francuskoj
Čedomir Nestorović rođen je u Paraćinu, a u Francuskoj živi već 37 godina. U Parizu je završio sve studije: ekonomiju i jezike na Sorboni, a poslediplomske studije na Institutu političkih pauka u Parizu, na smeru za Istočnu Evropu i Sovjetski Savez, gde je i doktorirao.
Par godina radio je kao konsultant za preduzeća koja su se interesovala za tâ tržišta, a već više od deset godina redovni je profesor na ESSEC, vodećoj školi za menadžment u Francuskoj. Na ESSEC predaje međunarodni marketing i geopolitiku.
Koje su po Vama osnovne razlike, a koje sličnosti između načina studiranja marketinga u Srbiji i u Evropskoj uniji?
Čedomir Nestorović: Ne postoji razlika između država, već između tipa obrazovnih institucija: fakulteta, s jedne strane, i škola, s druge. Fakulteti isti i u Srbiji i u EU. Njihova delatnost su obrazovanje i naučno-istraživački rad, dok su u školama primarni obrazovanje i - praktični rad. Sada je i u školama uveden naučno-istraživački rad, prvenstveno zbog sertifikacije AACSB (američka akreditacija najboljih škola za menadžment u svetu), što zahteva objavljivanje radova u najznačajnijim časopisima.
U Srbiji, kao i u EU, državni fakulteti se finansiraju iz budžeta, dok su škole privatne institucije koje se samofinansiraju; koje, dakle, mogu da imaju dodatne izvore finansija i da samostalno određuju visinu školarine i broj studenata koje upisuju, što nije slučaj sa fakultetima.
Samim tim, normalno je da ni uslovi rada nisu isti. Veća su sredstva u školama. Jedan primer. Da bi studenti marketinga radili na jednom primeru (case study) iz škole kao što je INSEAD, treba platiti 3-4 evra po primerku. Ukoliko ima 500 studenata u godini, potrebno je, dakle, 2.000 evra za samo jednu vežbu, a potrebno je najmanje 3-4 takve vežbe u školskoj godini za samo jedan predmet. To su sume koje ni fakulteti u Francuskoj ne mogu da plate.
Na kraju, u upravnim odborima škola zastupljena su preduzeća i privredne komore, čiji predstavnici mogu da orijentišu nastavni plan i program u skladu sa njihovim potrebama. Što se fakulteta tiče, planovi i programi prolaze kroz Ministarstvo obrazovanja, gde interesi privrede nisu zastupljeni. Razlike postoje u smislu da je pristup studijama na fakultetima i u školama sasvim drugačiji, tako da nije moguće upoređivati ta dva sistema.
Da biste pročitali besplatan članak, dovoljno je da imate otvoren osnovni nalog na EMG
Prijavite se svojim korisničkim imenom i šifrom da biste pristupili ovom tekstu.
Komentari (0)
Unestite tekst komentara: