"Da je Srbija želela da spor bude vansudski rešen verovatno bi tražila produženje roka za odgovor na hrvatsku tužbu i inicirala pregovore, a ne, kao što je to učinila, podnela protivtužbu, i to gotovo tri meseca pre isteka roka za odgovor na hrvatsku tužbu", ocenio je Šimonović za Večernje novosti.

"Čini se da su motivi podnošenja protivtužbe bili prvenstveno politički, a ne pravni, da se uspostavi neka ravnoteža u odnosu na hrvatsku tužbu", smatra Šimonović.

Na pitanje da li postoji volja u Hrvatskoj da se o tužbenim zahtevima razgovara van sudskog procesa, Šimonović je rekao da je, otkad je pre 10 godina preuzeo zastupanje Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde, smatrao da je Hrvatskoj važniji sadržaj, a ne forma. "Hrvatskoj je, po mom mišljenju, najvažnije jasno političko određenje Srbije prema ratu u Hrvatskoj i odgovornosti Miloševića i njegovih saučesnika, kažnjavanje počinilaca ratnih zločina, omogućavanje saznavanja istine o nestalima i vraćanje odnetog kulturnog blaga", izjavio je ministar.

On je dodao da je naknada štete porodicama žrtava koja se, takođe, traži hrvatskom tužbom, uvek imala prvenstveno simboličan karakter, a ne neku značajniju finansijsku dimenziju.